Izgledaju bezazleno, a imaju neobičan način odbrane: Sedam stvari koje niste znali o bubamarama
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Bubamare su među najkorisnijim insektima u bašti: hrane se biljnim vašima, a neke tokom života pojedu i oko 5.000 vaši.
- Postoji više od 5.000 vrsta, pa ne moraju biti crvene sa crnim tačkama, već mogu biti žute, narandžaste ili crne.
- Kada su ugrožene, ispuštaju žućkastu tečnost neprijatnog mirisa, a njihov razvoj prolazi kroz jaje, larvu, lutku i odraslog insekta.
Bubamare su među najkorisnijim stanovnicima bašte: mnoge vrste hrane se biljnim vašima i drugim sitnim štetočinama koje iscrpljuju biljke. Pojedine tokom života mogu da pojedu i oko 5.000 biljnih vaši, a u lov kreću mnogo pre nego što dobiju prepoznatljiv zaobljen oblik i šarena pokrilca.
U svetu postoji više od 5.000 vrsta bubamara. Pripadaju tvrdokrilcima, velikom redu insekata čija prednja, očvrsla krila štite ona kojima lete. Iako ih najčešće zamišljamo kao crvene insekte sa crnim tačkama, među njima ima mnogo različitih boja, šara i načina ishrane.
1. Ne nose sve crvena „odela“ sa crnim tačkama
Crvena bubamara sa sedam crnih tačaka jeste prepoznatljiva, ali predstavlja samo mali deo ove raznovrsne porodice. Postoje žute, narandžaste, crne i druge bubamare, sa svetlim ili tamnim tačkama, a neke nemaju upadljive pege.
Čak i jedinke iste vrste mogu znatno da se razlikuju. Azijska bubamara, na primer, može da bude crvena sa crnim tačkama, narandžasta ili crna sa crvenim šarama. Zbog toga boja sama po sebi nije dovoljna za pouzdano prepoznavanje vrste. home.nps.gov
Njihov upečatljiv izgled nije samo ukras. Kod mnogih vrsta on je upozorenje drugim životinjama da potraže drugačiji obrok.
2. Njihovo ime prati legenda o Bogorodici
Poreklo engleskog naziva „ladybird“ povezuje se sa Devicom Marijom. Prema poznatoj legendi, evropski poljoprivrednici molili su se za pomoć kada su štetočine napale useve. Pojava bubamara, koje su se hranile tim insektima, doživljena je kao odgovor na njihove molitve.
Tako su dobile naziv povezan sa „našom Gospom“. Slična veza postoji i u nemačkom imenu „Marienkäfer“, odnosno „Marijina buba“.
Posebno mesto u ovoj priči ima sedmotačkasta bubamara. Njena crvena boja povezivana je sa Bogorodičinim plaštom, a sedam tačaka sa sedam Marijinih radosti i žalosti. Reč je o narodnom i verskom tumačenju, koje se zadržalo uz ovog insekta. UK Beetle
3. Kada su ugrožene, ispuštaju žućkastu tečnost
Ako ste nekada uznemirili bubamaru i primetili žuti trag ili neprijatan miris, videli ste njen odbrambeni mehanizam na delu.
Kada osete opasnost, bubamare mogu da ispuste malu količinu telesne tečnosti iz zglobova nogu. Ova pojava naziva se refleksno krvarenje. Tečnost neprijatnog mirisa sadrži materije koje odbijaju potencijalne predatore, a na površinama može da ostavi mrlje.
Upozoravajuće boje i neprijatan ukus deluju zajedno: životinja koja je jednom pokušala da pojede bubamaru može da nauči da sledeći put izbegne takav plen.
4. Pre nego što postanu bubamare kakve poznajemo, prolaze kroz četiri faze
Život bubamare počinje jajetom. Ženka ih obično polaže u grupama, na biljkama u blizini kolonija vaši i drugih izvora hrane. Tako tek izlegle larve ne moraju daleko da traže prvi obrok.
Posle nekoliko nedelja hranjenja i rasta, larva prelazi u stadijum lutke. Iz nje zatim izlazi odrasla bubamara. Dakle, njihov razvoj obuhvata jaje, larvu, lutku i odraslog insekta, a brzina tog procesa zavisi od vrste, temperature i dostupne hrane. Entomology
Sedmotačkasta bubamara može da živi približno godinu dana. Kod mnogih vrsta odrasle jedinke prezimljavaju na zaklonjenim mestima, a aktivnost nastavljaju kada otopli.
5. Njihove larve liče na minijaturne aligatore
Larvu bubamare lako biste mogli da zamenite za sasvim drugog stanovnika bašte. Umesto okruglog tela ima izdužen oblik, izražene noge i sitne bodljikave nastavke. Mnoge su tamne, sa narandžastim ili žutim oznakama, zbog čega ih često porede sa minijaturnim aligatorima.
Upravo u tom obliku brojne bubamare već uveliko love štetočine. Larve pojedinih vrsta tokom razvoja pojedu nekoliko stotina biljnih vaši.
Zato vredi upoznati i njihov izgled: insekt koji na listu deluje neobično možda je jedan od najvrednijih pomagača u bašti.
6. Imaju ogroman apetit, ali ne hrane se sve isto
Odrasla bubamara pojedinih vrsta može da pojede oko 50 biljnih vaši dnevno. Osim njih, na jelovniku predatorskih bubamara mogu da se nađu štitaste vaši, grinje, jaja insekata i drugi sitni organizmi. Neke ishranu dopunjuju polenom i nektarom.
Ipak, nisu sve vrste lovci na štetočine. Postoje i bubamare koje se hrane biljkama i mogu da oštećuju useve. Zbog toga se njihova uloga ne može procenjivati samo prema simpatičnom izgledu.
Posebna priča je azijska bubamara, Harmonia axyridis. Ona jede biljne vaši, ali u područjima u koja je unesena može da ugrozi domaće bubamare, takmičeći se za hranu i jedući njihove larve. Ista vrsta zato može da bude korisna u suzbijanju štetočina, a problematična za lokalni živi svet.
7. Pomogle su da se sačuvaju zasadi citrusa
Jedna od najpoznatijih priča o korišćenju bubamara u poljoprivredi počela je krajem 19. veka u Kaliforniji. Zasade citrusa ozbiljno je ugrožavala štitasta vaš Icerya purchasi, pa je iz Australije 1888. godine doneta bubamara poznata kao vedalija, Rodolia cardinalis.
Rezultati su bili izuzetni. Prema podacima Univerziteta Severne Karoline, za približno 18 meseci brojnost štetočine smanjena je toliko da više nije predstavljala dotadašnju opasnost za zasade. Ovaj slučaj ostao je jedan od poznatih uspeha biološkog suzbijanja štetočina.
Video: Neša u insektima nalazi lek za bolesti